47 vjernih ronina

U proljeće 1701.godine povjereno

je plemiću Asano Takumi no Kamiju,

vlastelinu dvorca Ako,da prihvati i

ugosti carskog poslanika iz Kyota na

šogunovu dvoru u Edu.

Ta je obveza bila znak velikog povjerenja

i časti,i Asano je,da bi je dostojno mogao

ispuniti,potražio poduku u finesama

ceremonijala propisanog za takvu priliku.

Učiteljmu je bio znalac u tim pitanjima,

visoki plemić Kotosuke no Suke.
U znak priznanja za njegov trud,

Asano mu je donio uobičajene poklone,

ali je Kotosuke smatrao da su nezadovoljavajući,

pa je počeo,isprva suspregnuto a potom sve

oštrije i surovije vrijeđati Asanoa i izvrgavati ga

ruglu.Dok je mogao,Asano je to trpio jer je

Kotsuke bio znatno višeg ranga nego on.

Kad su uvrede prešle svaku mjeru,ne mogavši

se više suzdržati, Asano je potegao mač i

udario na Kotsukea-ovaj se izmaknuo i prošao

s lakšom ozljedom.

I dok su prisutni zadržali Asanoa da ne

ponovi udarac i ne ubije Kotsukea,ovaj je pobjegao.

Incident se zbio u granicama šogunova dvora

i kao takav bijaše ne samo nedopustiv nego

i neoprostiv.Po šogunovoj zapovijedi Asano je

istu večer morao izvršiti seppuku,imanje mu je
bilo zaplijenjeno,a njegovi vazali raspušteni-postali

su ronini-lutajući samuraji bez gospodara.

Iako je zakon u takvim okolnostima,već u ono

vrijeme,zabranjivao krvnu osvetu,tradicija ju

je imperativno zahtijevala.Iznevjeriti je bila bi

sramota i kukavičluk;time se mogao steći samo

prijezir društva.

Ni jedan samuraj onoga doba ne bi ni pomislio

da se odrekne tog imperativa.

I tako su se bivši Asanovi vazali odlučili da

ubojstvom Kotsukea osvete smrt svog gospodara.

Kotsuke je,dakako,dobro znao što mu prijeti.

Unajmio je brojne uhode i doušnike da u stopu

prate ronine.Ali su i oni bili na to spremni.razišli

su se u razne krajeve Japana, većinom u Edo.

Nekolicina ih se počela baviti raznim obrtima-tesarskim

i drugim,da kad-tad iskoriste priliku i uđu u Kotsukeov

dvorac,da bi upoznali raspored njegovih prostorija i

naučili nešto o karakteru njegovih vazala i sluga.

Trebalo je da skupe što više dragocjenih podataka.

Sam vođa četrdesetsedmorice ronona Oishi Kuranosuke

bio je pod najoštrijom prismotrom i morao se

najviše čuvati.Da bi otklonio sumnje-dotad uzorna

glava svoje obitelji-odao se pijanstvu,počeo obilaziti

javne kuće i družiti se javno s prostitutkama.

Naposljetku je otjerao svoju ženu i svu djecu,osim

najstarijeg,petnaestogodišnjeg Chikare.

Jednom se prilikom,kad je Kuranosuke pijan zaspao

na cesti,neki samuraj iz Satsume,zgrozio vidjevši ga

kako može provoditi ovako besraman život umjesto

da misli na osvetu svog gospodara.I izrugavši

zaspalog pijanca pljunuo mu je u lice i stao mu

drvenom sandalom na glavu.

Sve su to Katsukove uhode javljale svom gospodaru

i on je malo po malo popuštao u svom oprezu.

Čak je i tastu vratio glavninu ratnika koje mu je

ovaj bio unajmio kao čuvare.

Jedan se od urotnika oženio kćerkom graditelja

Katsukeova dvorca i tim se lukavstvom dokopao

i detaljnih planova zgrade.

Pripreme su dovedene kraju.Nisu prošle ni 2 godine

od Asanove smrti,a 47 ronina,podijeljenih u dvije

skupine,provalilo je u dvorac Kotsuke no Sukea.

Zauzeli su ga nakon kratke i krvave borbe u kojoj

ni jedan od ronina nije pao.

Kotsuke se bio skrio u zidnu nišu neke pokrajnje,

dvorišne zgrade i urotnici su već pomislili da im

je uspio pobjeći.Najposlje su ga ipak uspjeli pronaći.

S obzirom na njegov visok plemićki rang,ponudili

su mu da umre časno,od svoje ruke-da počini

seppuku-kao njihov pokojni gospodar.

Ali je Kotsuke za to bio preslab,pa mu je

Kuranosuke odrubio glavu istim onim mačem

kojim je Asano morao sam sebi rasporiti utrobu.

Nakon toga svi su se urotnici,od najstarijeg 77-godišnjeg

do najmlađeg,tada 16-godišnjeg Kuranosukeovog sina,

s Kotsukeovom glavom u kabliću,pošli do hrama Sengakuji,

gdje je bio grob njihova gospodara Asanoa.

Oprali su glavu od krvi i stavili je na grob.Poslije toga

predali su se vlastima i čekali na osudu.

“Javno mnijenje“ s neskrivenim je simpatijama stalo

uz osvetnike,no zakon je zakon,i šogun je ronine

osudio na seppuku.Svih 47 ronina počinilo je seppuku.

Pokopani su uz isti hram Sengakuji kao i njihov

gospodar Asano.

Jednog je dana na njihov grob došao samuraj iz Satsume;

onaj isti koji je svojedobno izružio Kuranosukea.

Ispričao mu se zbog nezaslužene uvrede koju mu je

nanio,i sam počinio seppuku.I on je pokopan uz ronine.

Hram i grobovi i dan danas postoje i privlače puno turista.